"Mladi ne žele raditi ovaj posao, umorni smo i bolesni": Ljudi koji drže Kijev na životu

Cijele četvrti bez centralnog grijanja

Ne samo zaposlenici energetskih tvrtki, nego i privatni izvođači, električari i vodoinstalateri čine sve kako bi smrznutim zgradama vratili život. Njihov rad u ledenim podrumima često prolazi nezapaženo, ali potražnja za njima je golema.

U ukrajinskoj prijestolnici iznimno je teško pronaći privatne izvođače koji mogu zamijeniti pregorjeli kabel nakon preopterećenja mreže ili ispustiti hladnu vodu iz cijevi sustava grijanja. Cijele četvrti više se ne mogu opskrbljivati centralnim grijanjem jer su elektrane uništene. Gdje god je to moguće, vodoinstalateri, električari te stručnjaci za sanitarne i grijne sustave neumorno rade kako bi kućanstvima ponovno osigurali vodu, grijanje i struju, piše DW.

Dugi sati i malo sna

Oleh Karpov vodi tvrtku za sanitarne i toplinske instalacije. Njega i njegov tim angažiraju udruge stanara za održavanje vodovodnih i električnih sustava u kijevskim zgradama.

Karpov kaže da je ova godina ozbiljan test njegove izdržljivosti. Radni dan počinje mu u četiri ili pet ujutro, dok većina grada još spava, a završava duboko iza ponoći.

Njegov tim je od početka siječnja praktički neprekidno na terenu. Zaposlenici su fizički i emocionalno iscrpljeni, no čak i s temperaturom od 39 stupnjeva dolaze na posao.

„Ponekad uspijemo odspavati dva ili tri sata. Jučer sam došao kući, nisam se ni oprao, legao sam u dva ujutro, a već u 5.30 opet su me probudili. Umorni smo i bolesni, ali idemo tamo gdje nas trebaju“, kaže Karpov. „Znamo da će inače biti još gore za zgradu i za ljude koji ondje žive.“

Borba za radnike

Karpov je ratni veteran, otpušten iz vojske zbog zdravstvenih razloga. Većina njegovih zaposlenika su stariji muškarci, a neki nose teške ozljede zadobivene na bojišnici i imaju fizička ograničenja.

„Od 25 radnika ostalo mi je osam. Neki su na fronti, drugi su otišli u inozemstvo. Ljudi koji rade za privatne tvrtke ne mogu dobiti izuzeće od vojne službe kao zaposlenici državnih ili gradskih poduzeća. Nedostaje kvalificiranog kadra“, kaže Karpov.

„Imam zavarivača od 62 godine i električara starijeg od 60. Jedan radnik je teško invalidan, a jedan monter je interno raseljena osoba s okupiranih teritorija i također ima zdravstvenih problema. Mladi ne žele raditi ovaj posao, pa ga radimo mi.“

Situacije opasne po život

Hitne ekipe inženjera i električara rade brzo kako bi pomogle što većem broju ljudi.

„Nema dovoljno hitnog osoblja, pa ljudi rade dva ili tri dana bez prekida. Na rubu su kolapsa. Dvojica radnika na hitnim popravcima nedavno su umrla od iscrpljenosti. Mnogi pate od fizičke i psihičke iscrpljenosti ili ozeblina“, napisao je na Facebooku zastupnik i bivši ministar stambeno-komunalnih poslova Oleksij Kučerenko.

Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko potvrdio je da je 60-godišnji monter preminuo u siječnju dok je bio na intervenciji u jednom stanu. Gradsko vijeće planira obiteljima radnika koji su poginuli na poslu isplatiti jednokratnu pomoć od 50.000 grivnji (oko 1.000 eura).

Najteži dio posla

Privatni izvođači poput Karpova uglavnom upravljaju zgradama pod nadzorom udruga stanara. To ne znači da mogu naplaćivati više, jer su vezani dugoročnim poslovnim planovima. Ugovori predviđaju određeni broj intervencija i ne uzimaju u obzir izvanredne situacije uzrokovane ruskim zračnim napadima.

„Zato ponekad sam preuzmem posao električara ili montera, da ih rasteretim i dam im predah“, kaže.

Prema Karpovu, najteže nije ni iscrpljenost, ni stare cijevi, ni spaljeni kablovi – nego nedostatak priznanja.

„Optužuju nas da smo lijeni, psuju nas, agresivni su i očekuju da prkosimo zakonima fizike. U zgradi od 300 stanova možda će vam jedna osoba zahvaliti, a ostali će reći da loše radite. U takvim trenucima čovjek se obeshrabri i poželi odustati“, priznaje.

„Moramo nešto učiniti“

Leonid Kuljicki (59) radi kao električar gotovo 30 godina. Kaže da mu je ova zima najteža u karijeri. Kući dolazi tek na nekoliko sati odmora.

Mnogi stanovnici Kijeva nemaju grijanje jer su elektrane pogođene, pa koriste rijetke sate kada ima struje. No elektroenergetska mreža nije predviđena za istodobno korištenje tolikog broja snažnih uređaja.

„Čim dođe struja, ljudi uključe sve odjednom – bojlere, grijalice, kuhala. Zbog toga izgaraju kablovi i razvodne kutije. Ali moramo izaći i pomoći ljudima jer se smrzavaju i inače bi ostali bez struje. Moramo nešto učiniti da se ponovno ugriju“, kaže Kuljicki.

Unatoč golemom opterećenju, ne smatra se herojem. To je, kaže, njegova dužnost prema sugrađanima. Njegov sin bori se na prvoj liniji.

„Rusija nas iscrpljuje. Ali izdržavamo. Radim svoj posao najbolje što mogu. Najvažnije je da naša djeca iz ovog rata izađu živa i zdrava.“